Mnogi od nas svjesni su antidopinških propisa u elitnom sportu, ali postoje i neregulirane ne-dopinške strategije za poboljšanje učinka koje nekim sportašima daju neravnopravnu prednost.
Dok se Japan sprema biti domaćin Olimpijskih igara u Tokiju koje su bile odgođene zbog COVID-a 19, na dnevnom je redu opet doping u elitnom sportu.
Elitne sportske izvedbe sastoje se od mnogobrojnih čimbenika, od prehrane i psihologije do tehnologije, no mnogi od tih čimbenika često su nepravedni što se tiče pristupa.
Sportaši rođeni u razvijenim zemljama imaju više mogućnosti i bolji pristup tehnologiji, što im pomaže da trče brže, bacaju dalje, skaču više.
Kao rezultat značajnih zlouporaba strategija za poboljšanje učinka – poput masovne i nesmetane upotrebe amfetamina u 20. stoljeću – Svjetska antidopinška agencija (WADA) razvila je strogu i jedinstvenu regulaciju tvari i metoda za poboljšanje učinka (poznatih kao PED).
Iako su mnogi od nas možda upoznati s nekim dopinškim skandalima povezanim s PED-ovima, postoje i druge ne-dopinške strategije za poboljšanje učinka (ili NDPES) koje su ili potpuno neregulirane ili regulirane na sportski ili ad hoc način.
NDPES uključuju prehranu, psihologiju, tehnologiju, pa čak i okolišne čimbenike.
Primjerice, poliuretanske kupaće kostime i karbonizirane cipele odvojeno i posebno su regulirala svjetska upravna tijela za plivanje i atletiku.
Drugi su NDPES-i, međutim, potpuno neuređeni – poput dodataka prehrani, sportske psihologije, pa čak i simuliranih središta na velikim nadmorskim visinama i alternativnog okruženja.
Postoje značajne sličnosti između prirode PED-ova i NDPES-a koji poboljšavaju izvedbu, ali regulacija i postupanje s PED-ovima i NDPES-ima razlikuju se.
Ukratko, sportaši koji si to mogu priuštiti, imaju bolji pristup NDPES-ima, a to znači da imaju, neki bi rekli, nepoštenu prednost.
Dakle, trebaju li NDPES-i biti regulirani kako bi se osigurali jednaki uvjeti u elitnim sportovima? Ili jednostavno treba prihvatiti da je svijet takav kakav je? Jesu li PED-ovi trenutno regulirani na pravi način? Koje su druge mogućnosti?
BISMO LI MOGLI UKINUTI SVE REGULATORNE OKVIRE?
U nastojanju da se uskladi tretman i regulacija svih strategija za poboljšanje izvedbe u elitnim sportovima, temeljno je pitanje koje se postavlja, zašto je uopće potrebno bilo što regulirati?
Mnogi se već dugo zalažu za nepaternalističke alternative regulaciji PED-ova.
To znači da bi svim sportašima bilo dopušteno koristiti neškodljive PED-ove i drugu tehnologiju kako bi se podudarali s prednostima koje drugi možda dobivaju u svom okruženju (poput pristupa velikoj nadmorskoj visini).
Ukidanje svih regulatornih okvira moglo bi promicati masovnu proizvodnju tih tvari, opreme, ali i obrazovanja, što bi onda moglo smanjiti nejednakost u pristupu i mogućnostima.
Na primjer, umjesto da zabrani upotreba karboniranih cipela na cestovnim utrkama, Svjetsko atletsko tijelo umjesto toga osigurava da sve karbonirane cipele budu dostupne tržištu i ostalim natjecateljskim sportašima koji nisu u mogućnosti pristupiti istoj tehnologiji.
Iako to nije u opsegu ovog članka, zanimljivo je razmotriti i izvedivost sadašnjeg regulatornog okvira u svjetlu pandemije COVID-19, koja je donekle ograničila djelotvorne sportske antidopinške mjere.
ŠTO S DECENTRALIZACIJOM PROPISA?
Utančaniji pristup radikalnoj deregulaciji strategija za poboljšanje učinka mogao bi biti decentralizacija njihove regulacije.
To bi značilo da međunarodne sportske federacije upravljaju vlastitim strategijama za poboljšanje učinka – što je trenutno slučaj kada je riječ o NDPES-ima poput tehnologije i opreme.
Međunarodni savezi su u boljem, informiranijem i specijalističnijem položaju za pažljivo razmatranje i reguliranje strategije za poboljšanje učinka u svojim jedinstvenim sportskim natjecanjima.
Ako se opet osvrnemo na regulaciju ugljeničnih cipela, kao i na regulaciju poliuretanskih kupaćih kostima koju je donijelo Upravno tijelo plivanja, Fédération Internationale De Natation (FINA), te se odluke temelje na specijaliziranim istraživanjima odgovarajućih IF-ova.
Međutim, decentralizacija regulacije strategija za poboljšanje učinka na pojedinačne međunarodne fondove sa sobom donosi zabrinutost da bi se one mogle provoditi nedosljedno ili tek povremeno.
To se već događalo. Prije uspostave WADA-e 2006., PEDS su bili regulirani na ovaj način, i to ne baš dobro.
BI LI SE MOGLO STVORITI GLAVNO TIJELO ZA INTEGRITET?
Alternativno rješenje moglo bi biti stvaranje globalne jedinice za integritet sporta koja će nadgledati regulaciju PED-ova i NDPES-a, poput WADA-e.
Ovu je ideju prvi predložio David Howman, bivši generalni direktor WADA-e, ali se zapravo fokusirao na pitanja sportskog integriteta poput klađenja, korupcije i namještanja utakmica.
Međutim, globalna jedinica za integritet sporta mogla bi imati razna oruđa – jedno za regulaciju PED-ova, jedno za korupciju i namještanje utakmica, a drugo za regulaciju NDPED-a.
Takva jedinica nije nova ideja u sportu.
Australija je osnovala sličnu nacionalnu jedinicu za sportski integritet kako bi nadzirala korupciju, namještanje utakmica, propise o PED-ima, čak i pitanja sigurnosti u sportu.
Lako bi se mogao uspostaviti dodatni ogranak koji nadzire regulaciju NDPED-a, koji bi mogao nadzirati i regulirati razvoj sportske tehnologije i druge strategije za poboljšanje izvedbi.
Primjer okvira za regulaciju NDPED-a može se naći u globalnoj mreži sportskih para-natjecatelja.
Prema politici Međunarodnog paraolimpijskog odbora o sportskoj opremi, postoje široka načela koja uređuju pravila o upotrebi sportske opreme na Paraolimpijskim igrama; budući da su se sportovi s invaliditetom uvijek morali prilagođavati tehnologiji koja se brzo razvija.
Čak je i prema Svjetskim parasportskim pravilima i propisima uspostavljeno posebno praćenje sportske opreme prema načelima sigurnosti, pravičnosti, univerzalnosti i fizičke sposobnosti.
HARMONIZIRANJE I OSNAŽIVANJE
U ovom nesavršenom gospodarstvu postoje nejednakosti u pogledu pristupa i dostupnosti resursa koji mogu poboljšati sportske izvedbe, dakle, ključni za osiguravanje jednakih uvjeta u sportu postaju propisi.
Opcija deregulacije i ukidanja svih regulatornih okvira za PED i NDPES može smanjiti troškove i pružiti ”slobodno” natjecanje među sportašima na temelju njihovog okruženja i dostupnosti resursa.
Međutim, kao što smo vidjeli u prošlosti, to bi donijelo rizik od zlouporabe.
S druge strane, pretjerano reguliranje ili nametljivo reguliranje neizbježno rezultira rastom troškova i potkopava bit natjecateljskog sporta.
Ipak, dobro promišljeni propisi također moraju biti povezani s dosljednošću, što znači da bi se sve strategije za poboljšanje učinka trebale tretirati i regulirati na isti način.
Trenutno je regulacija PED-ova duga nekoliko desetljeća, ali to ne znači da bi NDPES-i trebali i dalje ostati neregulirani ili nedosljedno regulirani.
Razborit korak naprijed bio bi uspostavljanje globalnog tijela za integritet sporta koje bi uspostavilo načela i standarde za regulaciju svih strategija za poboljšanje uspješnosti, uključujući NDPES-e.
Time bi započeo postupak usklađivanja odgovarajućih regulatornih okvira, osnažujući međunarodne sportske saveze da uspostave vlastite specifične sportske propise. (V.B)