Rodčenkov u negativnom smislu spominje nekoliko ključnih ljudi koji su bili na dobroj, ispravnoj strani tê međunarodne dopinške sage. Neki od njih su Dick Pound – bivši predsjednik WADA-e, Vitaly Stepanov – još jedna „krtica“ i dužnosnik dopinške kontrole za Rusku antidopinšku agenciju (RUSADA), kao i osvajač nagrade u istraživačkom novinarstvu – Hajo Seppelt s ARD TV-om u Njemačkoj. Seppelt je bio ključan u donošenju priče svijetu putem dokumentarca „Kako Rusija radi pobjednike“. Kada je Athletic Illustrated (časopis/novine) kontaktirao Pounda, Stepanova i Seppelta te pitao imaju li ikakvih komentara kao odgovor na Rodčenkovu knjigu, ispostavilo se kako se nitko od njih nije potrudio ni pročitati ju.
„Afera Rodčenkov“, koju je napisao dr. Grigorij Rodčenkov, biografska je priča o najvećem dopinškom skandalu u povijesti sporta. On je odigrao ogromnu ulogu u omogućavanju ruskim sportašima koji su pozitivni na doping da ispadnu ”čisti” prije međunarodnih natjecanja. Bio je na čelu moskovskog laboratorija, kao i laboratorija koji je bio na licu mjesta u Sočiju 2014. na Zimskim olimpijskim igrama te je na taj način bio u poziciji da može omogućiti rašireni i od države podržani doping.
Nije ni čudo da priča počinje od vremena kada mu je majka dok je imao 22 godine kod kuće ubrizgavala sredstvo za poboljšanje sportske izvedbe. U to vrijeme on je bio student i sportaš na Moskovskom državnom sveučilištu.
Pišući tu knjigu, Rodčenkov je pokušao priznati. Ne želi oprost jer nije nikakav junak. Brz je na upiranju prsta, ali je još brži kada treba prihvatiti zasluge za potonuće Rusije. U svakom slučaju, on nije bio jedina „krtica“ koja je završila s ruskim sudjelovanjima na međunarodnim sportskim događajima.
Istina je da je bio djelomično odgovoran za najveći sustavni dopinški skandal u povijesti sporta i za izlaganje svoje domovine. Skandal je veći od BALCO-a (Bay Area Laboratory Co-operative – Zona laboratorijske zadruge), veći od onoga što je istraga u Dublinu otkrila krajem ’80-ih , veći od Maove kineske vojske – ma, Rusija je prljavija nego bivši istočnonjemački državni program.
Rodčenkov trenutno živi u progonstvu u SAD-u. Pobjegao je nakon što su se zidovi komunističke oligarhije počeli rušiti na njega. Ne zato što je bio dio dopinškog sustava, već zato što su sportaši počeli padati na testiranjima. Miješanje uzoraka i zamjena prljavog urina za čisti više nisu bili dovoljni da se izbjegne suspenzija.
PUTINOVO ”TAJNO DOPINŠKO CARSTVO”
Iako je naslov knjige „Afera Rodčenkov: Kako sam srušio Putinovo dopinško carstvo“, Rodčenkov nigdje nije direktno optužio Putina za vlasništvo ”dopinškog carstva”, ali ga dovoljno spominje da čitatelja ponuka u tom smjeru. Putin je bio vrlo svjestan svega, ali je li to carstvo bilo njegovo? Doping je aktivan u Rusiji barem onoliko dugo koliko je Putin živ, tako da ako išta, on ga je naslijedio. Rodčenkov je vjerojatno spomenuo Putina u naslovu kako bi prodao više primjeraka knjige.
Čini se kako Rusija ima stalni kulturološki problem s integritetom. Doživotni predsjednik bi trebao u potpunosti biti upućen u to kamo odlaze novci iz Ministarstva sporta. Ako nije, Rusija se kotrlja po stepenicama pijana od vodke još više nego što smo mogli zamisliti. Ipak, moguće je i da to zbilja jest Putinovo carstvo, ali ne samo njegovo – u igri može biti bilo koji broj ljudi – radi se o sustavu. Neki su sada “misteriozno mrtvi“, neki u zatvoru, a neki u progonstvu. Rodčenkov je izišao kad je mogao, prije nego je mu je život ušao u zonu ugroze. Njegov je život i dalje u opasnosti, toliko da je iz Rusije otišao bez supruge i dvoje djece (doduše odrasle, op. a.) te ih najvjerojatnije neće vidjeti više nikada.
Nekad je teško razviti suosjećanje prema autoru, naposlijetku, on je mogao iz svega toga izići. Mogao je odabrati karijeru koja bi bila manje stresna i s manje uzbuđenja. Umjesto toga, on je prigrlio svoju ulogu onoga tko predstavlja sigurnost onim sportašima koji odlaze na natjecanje – ako testovi ispadnu čisti, nastavljaju dalje, a ako ne, ne natječu se glumeći bolest ili ozljedu. Sve i kad bi sportaš imao pozitivan test na natjecanju, Rodčenkov bi to mogao ukloniti.
Ono što je zanimljivo jest da je i bivši predsjednik IAAF-a, Lamine Diack, iznudio da ruski atletičari uspiju sakriti svoje pozitivne testove. On je sada u zatvoru sa svojih 87 godina, a uhićen je tek prošloga tjedna u Parizu. Njegov sin, Papa Massata Diack, koji je u progonstvu u Senegalu, također je osuđen. Čini se da nisu Rusi jedini igrali prljavo.
Rodčenkov ne pokušava izmamiti od čitatelja suosjećanje, nego još gore – prihvaćanje. Zločesti tip je, naravno, Putin, ali ne samo on, nego tko zna kolik broj korumpiranih pojedinaca na raznim pozicijama: Ministarstvo sporta, tajna policija, KGB itd. Rodčenkov se stalno poziva na Orwellovu Životinjsku farmu.
WADA PREKIDA ZABAVU
2015. je uslijedila beskompromisna WADA-ina suspenzija kada je na vidjelo izišla istina o detaljnom dopinškom programu u Sočiju i Londonu 2012. Rodčenkov tvrdi da govori istinu, ali koliko mu možemo vjerovati? Cijela je njegova karijera temeljena na neiskrenosti. Spominje nekoliko ključnih ljudi u negativnom kontekstu (a koji su na dobroj strani ove dopinške sage): Dick Pound, Vitaly Stepanov i Hajo Seppelt (spomenuti gore).
Kada su se iz Athletics Illustrated-a javili Poundu, Stepanovu i Seppeltu da pitaju imaju li komentara na knjigu, rekli su da je nisu ni pročitali. „Rodčenkov me vjerojatno nije volio jer je, između ostalog, znao da sam ja znao da je lagao kada sam ga intervjuirao pa je zbog toga i dobio otkaz nakon našeg izvještaja 2015.“ rekao je Pound.
Seppelt i Stepanov nisu podijelili ništa negativno, ali stranice knjige „Ruska afera“, autora Davida Welsha, ispunjene su odgovorima u priči nevjerojatnoj kao što je i „Afera Rodčenkov“. Osvrt će biti dostupan uskoro. (V.B)