Tehnološki doping odnosi se na korištenje opreme – od kupaćih kostima do super obuće – koja pruža nepravednu sportsku prednost, a granice dopuštenog su donekle proizvoljne
Današnje Olimpijske igre su tehnološko čudo. Usporene kamere reproduciraju milisekundu dugu razliku između prvog i drugog mjesta. Nosivi senzori otkrivaju čiste udarce u meču mačevanja ili rundi taekwondoa. Olimpijski sportaši koriste praćenje kretanja, mikrostruje i monitore mliječne kiseline kako bi poboljšali formu, ubrzali oporavak i spriječili ozljede. Tehnologija i sport već su neraskidivo povezani, ali kontroverze nastaju kada se ta tehnologija koristi za poboljšanje sportske izvedbe. Ponekad se to naziva “tehnološkim dopingom”, a takav fenomen odnosi se na korištenje odjeće ili opreme za stjecanje nepravedne konkurentske prednosti. Ovogodišnje Olimpijske igre u Parizu, primjerice, bit će poligon za “super šiljke”, verziju popularnih super tenisica za duge staze prilagođene za sprint. Čistunci sportskog duha kažu da ove tenisice predstavljaju oblik tehnološkog dopinga.
Za razliku od dopinga, koji nadzire Svjetska antidopinška agencija, o legalnoj odjeći i opremi za određeni sport odlučuje vlastito upravljačko tijelo. Američka antidopinška agencija rekla je za Scientific American da su konvencionalni i tehnološki doping neovisna pitanja i da je “na upravljačkim sportskim tijelima da postave tehničke zahtjeve za upotrebu opreme u svom sportu i provedu te zahtjeve.” Međutim,ne postoji standardizirana “rubrika” u svim sportovima koja bi diskvalificirala artikl na temelju njegova stupnja poboljšanja, cijene ili ekskluzivnosti. Posljedično, odluke o zabrani artikla iz natjecanja često se donose retroaktivno. Na primjer, na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine, 94 posto svih zlatnih medalja u plivanju osvojili su sportaši koji su nosili Speedo LZR Racer kupaći kostim. Sve u vezi s ovim odijelom koje pokriva cijelo tijelo – od izbora tkanine do postavljanja šavova – pomno je osmišljeno kako bi se smanjila sila otpora, koja se stvara kada voda dođe u dodir s tijelom. U fizici, snaga koju osoba treba da svlada silu otpora povezana je s kubom njezine brzine, što znači da bi plivač morao potrošiti 33 posto više energije samo da postane 10 posto brži. Iako se smatralo da tkanina odijela inspirirana kožom morskog psa igra veliku ulogu u smanjenju otpora, kasnija su istraživanja pokazala da to nije slučaj. Umjesto toga, vjerojatno je da odijelo koje pokriva cijelo tijelo smanjuje otpor i čini potrošnju energije učinkovitijom minimiziranjem vibracija mišića i zaglađivanjem teksture kože.
LZR Racer nosili su ljudi koji su postavili 23 nova svjetska rekorda u plivanju na Olimpijskim igrama 2008., broj koji se popeo na 93 do kolovoza 2009. Mnogi su to označili kao oblik tehnološkog dopinga, a World Aquatics (ranije poznat kao International Amaterski plivački savez, ili FINA), upravno tijelo za sportove na vodi, konačno je zabranio kupaće kostime za cijelo tijelo na natjecanjima. Sada se muški kupaći kostimi mogu protezati samo od struka do koljena. Speedo nije nije želio ništa komentirati. Trkački ekvivalent kupaćem kostimu LZR Racer ušao je u središte pozornosti 2019. godine, kada je Nike napravio tenesicu po narudžbi za kenijskog trkača dugih staza, Eliuda Kipchogea, koji mu je pomogao da postigne rekord, iako neslužbeni, kraći od dva sata u trčanju maratona. Poput LZR Racer, komercijalne verzije ove super tenisice – Nike Alphafly i Vaporfly – dovele su do niza novih svjetskih rekorda u trčanju na duge staze. Prema Kim Hébert-Losier, istraživačici biomehanike na Sveučilištu Waikato na Novom Zelandu, tehnološki napredne supertenisice karakteriziraju tri glavne značajke: lagana pjena u međupotplatu koja vraća energiju, zakrivljena, kruta ploča koja se proteže preko potplata i zakrivljeni ukupni oblik koji prirodno kotrlja trkača prema naprijed ako ima dovoljno zamaha. (V.B)
Foto: privatna arhiva