Sportaši koji konzumiraju zabranjene tvari riskiraju svoje emocionalno, mentalno i fizičko zdravlje. Može doći do nepopravljivih posljedica. Nekoliko dopinških tvari ne samo da negativno utječu na ‘tjelesnost’ sportaša, već mogu narušiti i mentalno stanje igrača u vidu nuspojava poput anksioznosti, halucinacija i psihoza. Mnogi sportaši osjećat će se pod velikim pritiskom da neprestano nastupaju na najvišim razinama te će doći u iskušenje da pribjegnu dopingu kako bi povećali šanse za pobjedu. Mladi sportaši na početku karijere posebno su skloni tom pritisku. Sportaši koji su pretrpjeli ozbiljne ozljede bit će u iskušenju da uzmu doping u nadi da će ubrzati proces ozdravljenja. Dopinško testiranje izvan natjecanja – kada je sportaš ozlijeđen, a ne trenira – izazov je za neke sportove. Neznanje, pritisak vršnjaka i nedostatak uvida u negativne učinke dopinga dovodi do toga da neki sportaši uzimaju tvari za koje ne znaju da su zabranjene, što dovodi do pozitivnih dopinških testova. Neznanje ne sprječava dugotrajne sankcije.
Među glavnim sportskim upravnim tijelima i organizacijama postignut je konsenzus o strogoj regulaciji uporabe lijekova za poboljšanje performansi u sportu, kako bi se spriječili zdravstveni rizici, promicale jednake mogućnosti za sportaše i održala slika sporta bez dopinga. Prije Svjetskog prvenstva 2010. WADA je objavila da će udvostručiti kaznu za počinitelje prekršaja s dvije na četiri godine u svrhu borbe protiv dopinga u sportu, iako postoje iznimke. Dodana je nova uredba koja je sportašima optuženima za doping ponudila mogući ‘imunitet’ od kazne ako daju ‘značajne’ informacije ili saznanja o drugim slučajevima primjene dopinga. Prema smjernicama FIFA -e, svi igrači dužni su proći dopinške kontrole koje se sastoje od uzimanja uzoraka urina i krvi.
Biološka putovnica uvedena je tijekom Svjetskog prvenstva 2014. godine i nastavlja se koristiti kroz natjecanja FIFA -e i UEFA -e. Pravila FIFA-e propisuju da se svi igrači vezani antidopinškim odredbama moraju podvrgnuti dopinškoj kontroli koju je zatražila FIFA ili druga vladajuća udruga, s tim da se igrač može testirati u bilo koje vrijeme, bilo kad i na bilo kojem mjestu izvan natjecanja. Moraju se slijediti upute dopinškog kontrolora, a odbijanje kontrole može dovesti do zabrane koja može trajati nekoliko godina. Igrači se također moraju podvrgnuti svim liječničkim pregledima koje službene osobe smatraju potrebnim. FIFA navodi da igrači nisu dužni sami proći dopinški postupak. Prilikom davanja uzoraka mogu ih pratiti liječnik ili suigrač.
Koje su kazne FIFA -e za doping? Ako se sportaši proglase krivima za uzimanje lijekova za poboljšanje učinka, podložni su zabrani bavljenja sportom od nekoliko mjeseci do doživotne zabrane, ovisno o težini pojedinačnih slučajeva. Ako konzumacija zabranjenih tvari nije bila namjerna, zabrane mogu trajati do dvije godine. Međutim, ako je igrač svjesno sudjelovao u ilegalnom dopingu, izret će im se četverogodišnja suspenzija. FIFA opisuje metodu ‘namjere’ kao igrače koji namjerno žele varati pri konzumiranju tvari navedenih u Popisu zabranjenih sredstava. Sudjelovanje u trgovini ili primjena ilegalnih dopinških tvari dovest će do doživotne zabrane. (V.B)