Djeca i adolescenti uključeni u juniorska natjecanja pod velikim su stresom – zbog raznih stresova specifičnih za sport, ali i zbog istovremenog bavljenja različitim disciplinama. To može biti riskantno s obzirom na rastući mišićno-koštani sustav te može dovesti do oštećenja. Jedan od signala preopterećenja je bol koja ukazuje na akutan stress ali i na kroničan. Bol je također snažan pokazatelj povećanog rizika od ozljeda. Blaže povrede, teško primjetive u postupcima snimanja poput rentgena, lako prelaze u strukturna oštećenja ako nisu tretirane na vrijeme.
Uporaba lijekova protiv bolova kao preventivno sredstvo je česta i zabilježavana pojava od amaterskih do profesionalnih sportova, unatoč upozorenjima i kampanjama protiv nekritičke i pretjerane upotrebe nesteroidnih protuupalnih lijekova. Štoviše, struktura medicinske skrbi je slabije razvijena u dječjem i adolescentskom sportu što dovodi do samopraćenja, pokušaja samooptimizacije, tj. u nadi da će pomoću tableta moći zanemariti potencijalnu bol i postići bolji rezultat te samozaliječivanja u slučaju povrede.
Kombinacija tih situacija može pogrešno usmjeriti razvoj osobnosti mladog sportaša. U pitanje se dovodi integritet sporta te postoji opasnost stvaranja navike zlouporabe droga.
- istraživanje (Diehl i sur.) je rezultiralo zabrinjavajućim podacima; skoro pola ispitanika (njem. juniorskih sportaša u olimpijskim sportovima) sudjeluje u natjecanjima čak i uz prisustvo boli. Schneider i sur. ocjenjivali su sudjelovanje u natjecanju unatoč bolovima kod 34% svih igrača bez ozljeda tijekom sezone među juniorskim košarkašima u najvišoj njemačkoj diviziji. U natjecateljskim sportovima uobičajeno je koristiti trening snage za jačanje otpornosti, kao preventivnu mjeru protiv bolova. Zabilježeno je da takvi treninzi uspijevaju smanjiti intenzitet vrhunca boli, ali ne trajanje i pojavu.
U prosjeku su zahvaćene zglobne regije donjeg dijela tijela. Iako su 2 od 3 košarkaša izjavila da su nastavili igrati uz bolove, vrhunac boli tijekom natjecanja je zadan kao 3 od 5 na vizualnoj analognoj skali (VAS).
S obzirom na poznate spolno specifične razlike u izdržljivosti iznenađujuće je da prevalencija bolova u zgobovima, posebno u donjim ekstrmitetima, spolno nespecifična u mladih sportaša.
Također su prijavljenje i spolno nespecifične glavobolje. U košarkašica je jedino prijavljena veća prevalencija boli u ramenu te žene prijavljuju veću uporabu lijekova.
Bol je česta pojava među sportašima bez ozlijede i nerijetko se koriste analgetici za mitigaciju simptoma.
U istraživanju (Tscholl i sur,) otkriveno je da se uzima prosječno 0.63 lijekova po čovjeku. Oko trećine tih lijekova su protiv bolova, nesteroidni protuupalni lijekovi. Analgetici se ponekad primjenjuju prije utakmice i mješaju se.
U ispitnoj grupi sportaša više od 80% izjavilo je da povremeno uzima lijekove za bol. Što je sportaš stariji, povećava se potrošnja lijeka. Njihova odluka o uzimanju lijeka često ovisi od najbližoj okolini (roditelji, treneri). Tek je u 1 od 3 slučaja u donošenje odluke uključen liječnik. U slučajima u kojima nije prisutan liječnik, sportaš lijekove najčešće dobiva od svoje neposredne okoline.
Dokazano studijama, bol bez prisutnosti ozlijede je vrlo česta pojava u juniorskom natjecateljskom sportu. Uznemirujuće je da se koriste sredstva za ublaživanje signala čija je bazična funkcija da upozorava na pretjeran stres. U najgorem slučaju prekoračenja ograničenja mogu rezultirati cijeloživotnim oštećenjem.
Mladi sportaši su često spremni nastupati trpeći bol. Poslijedica takve odluike je da uzimaju lijekove na vlastitu ruku. U nedostatku informacija, dolazi do nagađanja doze i miješanja lijekova u nadi da će si međusobno pojačati učinak. Društvo kao cjelina ne smije prihvatiti tu mogućnost i mora aktivno raditi na promjeni zajedničkog mentaliteta. Rezultati istraživanja predlažu veće uvažavanje stanja boli na svakodnevnim treninzima od strane onih koji brinu o mlađim sportašima, bolju edukaciju sportaša o primjeni i posljedicama lijekova protiv bolova te rano uključivanje liječnika u liječenje. (S.K)