Na Twitter mreži novinara specijaliziranih za doping pojavilo se pitanje – što će Gregori Rodčenko, bivši direktor moskovskog antidopinškog laboratorija, postići objavom autobiografske knjige koja će javnosti biti predstavljena 30. srpnja 2020.
U pisanju nekih novinara osjeća se naglašeni animozitet prema Rodčenkovom preobražaju i njemu kao osobi. Rodčenko je od ruskog dopinškog šefa došao do glavnog zviždača skrivenog negdje u SAD-u.
Jens Weinreich, novinar Sporta i politike, ne ustručava se istaknuti kako:“U idealnom svijetu, u demokratskoj državi s neovisnim pravosudnim sustavom, Rodčenko bi bio osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od nekoliko godina, baš kao i drugi arhitekti ruskog dopinškog sustava, kojih je mnogo.“
Alan Moor, novinar Capital FM Moscow piše:“Rodčenko se predstavlja kao žrtva. Zašto ne spominje smrti koje je uzrokovao.“
Sve što se u posljednje vrijeme piše i govori o Rodčenku treba uzeti s rezervom. Možda je riječ o uznemirujućoj istini o čovjeku koji je uspio pobjeći iz sustava u kojemu nije mogao drugačije nego isključivo onako kako mu je naređeno. A dobro se zna i to da ruskim novinarima nije strana otrovna propaganda. Rodčenko je „zazviždio“! (V.B)